Adele: glas koji je ispunjavao dvoranu i žena koja je insistirala da Beyoncé treba pobijediti
Prvu pjesmu, «Hometown Glory», Adele je napisala sa 16 godina o londonskom predgrađu West Norwood. Snimila je tri demo snimka za školski projekt, dala ih prijateljici, a ona ih je objavila na MySpaceu. Snimci su se proširili, šef XL Recordingsa podigao je slušalicu i 2006., sa 17 godina, potpisala je ugovor.
Drugi album, 21, izašao je u januaru 2011. i njen glas učinio zvukom decenije: «Rolling in the Deep», «Someone Like You». Pjevala je o slomljenom srcu bez ukrasa, kao da se ne boji istine. Upravo to, a ne tehnika, činilo je da dvorane utihnu.
Na Grammyjima 2017. osvojila je nagradu za album godine ispred Beyoncéinog Lemonadea i rekla da je ne može prihvatiti: Beyoncé je, kako je rekla, umjetnica njenog života. Iza scene je pitala šta još Beyoncé mora uraditi da pobijedi. Priča se da je čak slomila statuetu da je podijeli. Pobjednik koji insistira da je poraženi zaslužio više rijetkost je na svakoj ceremoniji.
Godinu ranije, u februaru 2016., njen nastup s «All I Ask» na Grammyjima pokvario je tehnički kvar: mikrofon je pao na žice klavira i zvuk je postao neštimovan. Nastavila je pjevati dostojanstveno, kasnije rekla da je plakala gotovo cijeli dan i našalila se da se nagrađuje In-N-Outom. Na ceremoniji 2017., kad je njen omaž Georgeu Michaelu loše počeo, zaustavila se i počela ispočetka, rekavši da ne smije to pokvariti zbog njega.
Njen album 25 prodan je u više od 3,3 miliona primjeraka u samo jednoj sedmici u SAD-u, rekord koji je trajao do Taylor Swift. Ali sjaj nikad nije tražila: Adele je dovoljan klavir, glas i priča. Cijeli njen odnos prema muzici stane u jednu rečenicu: bez maske. Pjeva kako živi, glasno, iskreno i bez isprike, a dvorana to osjeti od prvog takta.
Adele ima vlastitu stanicu u kolekciji Exclusive u Kalisha. Otvorite radio i pritisnite «pusti».
— Kalisha 🎧
Sviđa vam se ovo? Aplikacija je besplatna za početak.
Radi na iPhoneu i Androidu — ništa se ne instalira