Dream Theater: tri studenta, jedna soba za probe i bend iza progresivnog metala
John Petrucci i John Myung, dva prijatelja s Long Islanda, stigli su 1985. na Berklee College of Music u Bostonu tražeći bubnjara koji voli progresivni rock i metal. Čuli su Mikea Portnoya u sobi za probe i počeli zajedno svirati. Bend se tada zvao Majesty.
Godine 1988. njihova prva diskografska kuća otkrila je da to ime već pripada drugom bendu. Portnoyev otac predložio je Dream Theater, naziv kina u Montereyju u Kaliforniji. Debitantski album „When Dream and Day Unite“ izašao je 1989. S kanadskim pjevačem Jamesom LaBrieom snimili su „Images and Words“ (1992), a „Pull Me Under“ stigla je na radio i MTV.
„Awake“ (1994) donio je prvu krizu. Klavijaturist Kevin Moore tokom miksanja objavio je da odlazi zbog solo karijere. Derek Sherinian, angažiran za turneju, imao je dvije sedmice da nauči dva sata vrlo složene muzike. Nakon prvog dijela turneje James LaBrie teško se otrovao hranom, što mu je ozbiljno oštetilo glasne žice, i veći dio turneje bio je potišten.
Zatim je došao „Falling Into Infinity“ (1997), snimljen pod pritiskom diskografske kuće, koja je željela još jedan „Images and Words“ i singl poput „Pull Me Under“ te mislila da će se metalniji album lakše prodati. Sherinian je svirao na njemu i na EP-u „A Change of Seasons“.
Godine 1999. bend je odgovorio albumom „Metropolis Pt. 2: Scenes from a Memory“, konceptualnim albumom od 77 minuta koji su producirali Petrucci i Portnoy. Bio je to prvi album s klavijaturistom Jordanom Rudessom.
Nakon toga izdavali su gotovo po album svake dvije godine: „Six Degrees of Inner Turbulence“ (2002), „Train of Thought“ (2003), „Octavarium“ (2005), „Systematic Chaos“ (2007) i „Black Clouds & Silver Linings“ (2009).
U septembru 2010., nakon 25 godina, Mike Portnoy objavio je odlazak, a njegovo mjesto preuzeo je Mike Mangini. Godinu dana i pet dana kasnije bend je izdao 11. album, „A Dramatic Turn of Events“, prvi s Manginijem.
S Manginijem bend je nastavio: „Dream Theater“ (2013), „The Astonishing“ (2016), „Distance Over Time“ (2019) i „A View from the Top of the World“ (2021), koji je s pjesmom „The Alien“ osvojio Grammy za najbolju metal izvedbu.
Tada se krug zatvorio. Dana 25. oktobra 2023., trinaest godina nakon odlaska, Portnoy je objavio povratak, nakon što se postepeno pomirio s članovima i 2022. ponovo uspostavio kontakt s LaBrieom na koncertu benda u njujorškom Beacon Theatreu. „Parasomnia“ (7. februar 2025.) njihov je 16. album i prvi s njim od 2009.
Koliko vrijedi Portnoy sam? Jedan je od trojice osnivača, producirao je albume s Petruccijem i kao bubnjar oblikovao je kako Dream Theater zvuči uživo. Napisao je tekst pjesme „Midnight Messiah“ na „Parasomnii“ i svira i u drugim bendovima, poput The Winery Dogs i Sons of Apollo. Njegova bubnjarska postava poznata je po veličini: bubnjevi Tama, činele Sabian, pedale Tama Speed Cobra, štapići ProMark.
Prvo isprika: Dream Theater još nema na Kalisha. Ali to su najveći muzičari naše generacije, majstori i virtuozi. To nije pop, čak ni metal pop, i ne oslanjaju se na buku. Izađu na scenu i odrade svoje. Ljudi ih vole, pamte ih, znaju napamet svaku notu, svaku harmoniju, svaku melodiju i liniju koju vode. U tome je sve savršeno.
Njihova turneja „An Evening with Dream Theater“ 2025. Svake večeri svirali su cijelu „Parasomniu“. obišla je 30 američkih gradova, od 5. septembra do 25. oktobra, a završila je na Long Islandu. Ako sviraju blizu vas, bit ćete sretni što ste kupili kartu: ljudi putuju iz zemlje u zemlju zbog njihovih koncerata. Dođite, nećete požaliti. Ne razmišljajte, idite.
— Kalisha 🎧
Sviđa vam se ovo? Aplikacija je besplatna za početak.
Preuzmi aplikaciju