Isključivo Pink Floyd: postaja nastala iz pedeset godina benda koji je neprestano mijenjao samog sebe
„Isključivo Pink Floyd“ je, gledano po brojkama, najomiljenija postaja u cijeloj Kalishinoj Exclusive kolekciji — 11.639 glasova i broj raste, ispred svakog drugog kanala posvećenog jednom izvođaču. Radi na isti način kao i preostalih 312: jedan neprekinuti stream s Exclusive Radija, ništa osim ovog benda, bez reklama koje bi prekidale program. Ono što je čini drugačijom jednostavno je koliko opusa postoji za crpljenje, i koliko malo toga djeluje kao puko punjenje.
Bend je osnovan u Londonu 1965. godine, a čak i ime ima malu priču iza sebe — Syd Barrett ga je sastavio od imena dvojice američkih blues glazbenika, Pink Andersona i Floyd Councila. Izvornu postavu činili su Barrett na gitari i vokalu, Roger Waters na basu, Nick Mason na bubnjevima i Richard Wright na klavijaturama, a prve dvije godine Pink Floyd bio je psihodelični singl-bend, izgrađen oko Barrettova čudnog, razigranog skladateljstva i scene londonskog UFO Cluba.
Ta verzija benda nije potrajala. Do 1968. Barrettovo mentalno zdravlje naglo se pogoršalo, dodatno otežano teškom zlouporabom droga, pa je mladi David Gilmour angažiran da ga isprva mijenja na nastupima, a zatim da ga posve naslijedi. To je tiša, tužnija priča od imidža stadionskog rocka koji je bend kasnije stekao, a Pink Floyd nikad nije sasvim prestao pisati o tome — Barrettova sjena provlači se kroz neke od njihovih najvećih ploča.
Kako je Waters sve više preuzimao skladanje, sedamdesete su donijele niz albuma po kojima se bend zapravo i pamti. The Dark Side of the Moon (1973) proveo je više od četrnaest godina na Billboard 200 ljestvici i prodan je u oko 45 milijuna primjeraka, čime je postao jedan od najprodavanijih albuma ikad snimljenih. Wish You Were Here (1975) bio je izravna poruka prijatelju kojeg su izgubili — pjesma „Shine On You Crazy Diamond“ govori o Barrettu, manje-više posve otvoreno. Animals (1977) postao je mračniji i politički angažiraniji, a The Wall (1979) otišao je i korak dalje: prava rock opera o izolaciji, izgrađena oko zida koji njegov pripovjedač ciglu po ciglu podiže između sebe i svih ostalih.
Bend nije lako podnio vlastiti uspjeh. The Final Cut (1983) bio je, u praksi, blizu solo albuma Rogera Watersa objavljenog pod imenom grupe, a odnos između Watersa i ostalih ubrzo se potom posve raspao. Waters je otišao, pokušao je da se ime benda povuče zajedno s njim, i u tome nije uspio — Gilmour, Mason i Wright nastavili su kao Pink Floyd kroz albume A Momentary Lapse of Reason (1987) i The Division Bell (1994), obilazeći stadione dok su se kritičari raspravljali računa li se to uopće.
Naposljetku se ipak dovoljno računalo da se otuđenje otopilo. Waters se 2005. ponovno pridružio Gilmouru, Masonu i Wrightu za jedan jedini nastup na Live 8 — prvi put u više od dva desetljeća njih četvorica zajedno na pozornici, na svega jedno poslijepodne. Wright je preminuo 2008., a kad su preostali članovi sastavili album The Endless River (2014) od neiskorištenih snimki iz doba The Division Bell, oblikovali su ga kao počast njemu i, kako se pokazalo, kao završnu riječ samog benda.
To je gotovo trideset godina benda koji se neprestano preispituje kako bi zapravo trebao zvučati — i upravo zato ovdje tako dobro funkcionira postaja koja jednostavno pušta cijeli opus, bez ikakvog reda. Nikad niste više od par pjesama udaljeni od „Time“, „Wish You Were Here“ ili „Comfortably Numb“.
🎧 Isključivo Pink Floyd možete slušati izravno unutar Telegrama — bez aplikacije, bez preglednika — kroz naš Kalisha Radio Mini App.
— Kalisha 🎧
Sviđa vam se ovo? Aplikacija je besplatna za početak.
Radi na iPhoneu i Androidu — ništa se ne instalira